Za sklad nacionalnih i socijalnih ideala

Društvo prijatelja dubrovačke starine 12. kolovoza ove godine navršilo je 70 godina postojanja i rada u službi baštine. Društvo je neovisna, nevladina, neprofitna građanska udruga osnovana 1952. u svrhu čuvanja, zbrinjavanja i promicanja bogate i slojevite dubrovačke kulturne baštine. Nastalo je prije osnutka institucionalizirane službe zaštite spomenika u Dubrovniku (1960) ispunjavajući prvih godina i njezinu zadaću. Pripada velikoj europskoj porodici građanskih društava 19. stoljeća osviještenih za vrijednost nasljeđa, na dobrim ishodištima Društva za promicanje interesa Dubrovnika (1898), čiju je misiju nastavilo Društvo Dub (1921) na obnovi prirodne, urbanističke i arhitektonske baštine kao središnje mjesto privlačenja svekolike intelektualne snage Dubrovnika, stvarajući ozračje povijesne odgovornosti prema baštini.

Nakon Drugoga svjetskog rata dobru tradiciju budi i nastavlja Društvo prijatelja dubrovačke starine zahvaljujući svojim utemeljiteljima, u prvom redu gosparu Lukši Beritiću, prvom predsjedniku, istinski predanu baštini svoga zavičaja. Zahvaljujući njegovu ugledu istraživača, operativca, konzervatora stečeno je povjerenje vlasti, koja je Društvu povjerila na održavanje i upravljanje svoje vlasništvo, velebni spomenik Grada – dubrovačke gradske zidine.

Vizija i misija Društva od početka je bila privući svakog građanina da postane čuvar spomenika, aktivnim, stalnim i dobrovoljnim radom u ime općeg dobra. Respektabilnim entuzijazmom i marom osposobljene su gradske zidine i stonski fortifikacijski sklop kako bi prihodom od posjeta uzdržavali sami sebe. I ne samo sebe nego i mnoštvo pokretnih i nepokretnih spomenika dubrovačkoga kraja, od kojih bi znatan dio bio nepovratno izgubljen da sredstva ubrana sa zidina nisu uložena u njihovu sanaciju. Postavljena paradigma: Od spomenika za spomenike, efikasno načelo rada nepromijenjeno do danas, znači da se spomenici obnavljaju i održavaju od zarade koju kao kulturna baština ostvare.

Rezultati Društva zaista su impresivni, i to ne samo u Dubrovniku nego na čitavom njegovu povijesnom prostoru – od Sokola i Molunta u Konavlima, do Stona, Pelješca, Elafita, Lastova i Primorja. Rad Društva uz zaštitu obuhvaća i otkup spomenika, izdavačku i izložbenu djelatnost.

Ulaganja u procese obnove zasnivaju se na znanstvenim spoznajama, na projektima u suradnji s mjerodavnom konzervatorskom službom, uz sudjelovanje vrsnih stručnjaka više generacija. S vremenom je Društvo okupilo svu hrvatsku znanstvenu elitu s područja historiografije i povijesti umjetnosti, a povremeno pozivalo na suradnju i eksperte iz Europe i svijeta.

U sadašnjem trenutku, unatoč svim globalnim izazovima kroz koje prolazimo, Društvo je najveći investitor u cjelokupnu baštinu dubrovačkoga kraja.

Usporedbu DPDS-u po opsegu i trajnosti djelovanja ne nalazimo u Hrvatskoj. Može se pronaći u srodnim engleskim društvima, gdje se na gotovo idealan način spajaju: građanska odgovornost, istinsko razumijevanje kulturnog nasljeđa i trezveno upravljanje novcem koji im je na raspolaganju.

Danas su dubrovačke zidine jedan od najbolje očuvanih i istraženih fortifikacijskih sklopova u Europi. Sve ono čemu se divi milijunska publika i odaje priznanje stručna javnost, poput velikih međunarodnih organizacija kao što su UNESCO ili ICOMOS, rezultat je sedam desetljeća uzorna rada. No nije sve u životu Društva bilo nepomućena idila.

Posljednje desetljeće rada Društva bilo je obilježeno događajima i potresima koji su se slamali preko leđa Društva. Onog trenutka kad su primanja Društva postala znatna zahvaljujući golemu turističkom valu s kojim se Dubrovnik nije znao nositi, još se više učvrstio već postojeći svjetonazor shvaćanja baštine kao komercijalnog resursa koji donosi profit. Svemu unatoč Društvo je odoljelo nasrtajima, štoviše u teškim je danima znalo i gospodariti i odgovoriti novim investicijama, novim velikim pothvatima: obnova Minčete, obnova zapadnog predziđa od Minčete do Bokara i arheološkog lokaliteta „Na Andriji“, kula Gornji ugao – veličanstvena prezentacija povijesne metalurške ljevaonice podno Minčete, obnova Velike Onofrijeve fontane, do tvrđave Sokol, Stona, najposlije neizostavan je projekt otkupljivanje i obnova kneževih dvorova diljem teritorija negdašnje Republike, od Pelješca, Lastova do Konavala (obnovljeni su kneževi dvorovi u Slanome i Pridvorju), koji promiče aksiom kako je sav prostor povijesnog Dubrovnika, a ne samo Grad u zidinama, dio njegove povijesne identifikacije.

Jubilej je u atriju Sponze popratila i izložba 70 godina u službi baštine kao posveta svim nekadašnjim članovima, koji su svoje znanje, vrijeme i ljubav ugradili u temelje Društva te sadašnjim članovima volonterima koji na najbolji način nastavljaju građansku tradiciju rada za dobrobit sveukupne materijalne i nematerijalne baštine, znamena svoga identiteta. Inovativni koncept i postav izložbe, njezin vizualni identitet, povjeren je dizajn-studiju Rašić–Vrabec, a izložbu je otvorila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, izrazivši ponos sustavnom građanskom brigom za vrijednu dubrovačku baštinu.

Društvo nastavlja trajati i živjeti, čvrsto usidreno u tradiciji, ljubavi i odanosti baštini, njegovi su članovi ponosni što su njezini baštinici. Spremno je prihvatiti transformacije kao nužnost života, ali uz uvjet očuvanja svojih etičkih načela, njegujući baštinu za budućnost, obnavljajući članstvo mladima, koji srećom pritječu, onako kako ono obnavlja stare spomenike.